Njegovu pesmu, koja traje samo 10 sekundi, stvaraju stotine udisaja i izdisaja: To može samo Alstonov miš
Muzičke sekvence koje izvode nadaleko poznati pevajući miševi stvaraju se u disajnim putevima ovih glodara, tačnije u vazdušnim kesama koje se u njima nalaze i naduvavaju se poput balona kad miševi požele da "pevaju". O pesmama koje izvodi Alstonov pevajući miš izvestili su naučnici 6. maja u Zborniku radova Kraljevskog društva Velike Britanije, a stvaranje muzike u respiratornim "cevima" okarakterisano je i kao jedinstvena upotreba vazdušnih kesa u životinjskom carstvu.
Mužjaci i ženke Alstonovog pevajućeg miša (Scotinomys teguina), poreklom iz meksičkih i centralnoameričkih šuma, komuniciraju nizom visokih tonova koji su komplikovaniji od zvukova drugih glodara. Pesme koje traju 10 sekundi, a koje najverovatnije privlače partnere i upozoravaju mužjake rivale, sastoje se od oko 100 pojedinačnih udisaja i tonova, izjavili su švajcarski biolozi, a brzina i dužina pesme daleko su „ekstremnije“ od oglašavanja drugih glodara.
Pred naučnicima je bio zadatak da saznaju kako je vokalni sistem miševa koji pevaju evoluirao da bi stvarao melodije, pa je tim analizirao grkljane – glasne kutije – eutanaziranih miševa i kačio ih na cev, sa mikrofonom i kamerom usmerenim ka njihovim vrhovima. Kada je tim duvao vazduh kroz cev, snimljeno je kako se grkljan kreće i proizvodi zvuk. Kad god bi grkljan proizvodio zvukove u pravom opsegu visine tona prirodne pesme miša, kesica u grkljanu uvek se naduvavala. Kada bi istraživači blokirali ovaj balon komadićima voska ili malim metalnim kuglama, grkljan bi utihnuo. Sečenje kesice imalo je isti efekat, pa je izveden zaključak da je vazdušna kesica bila ključna za stvaranje pesme.
Drugi glodari takođe imaju vazdušne kesice, ali ih ne koriste da bi se raspevavali.
Još je nejasno kako kesica generiše zviždeći ton, a jedna od mogućnosti je da vazduh, koji cirkuliše unutar naduvane kese, generiše ton vibriranjem na ulazu u kesu, kao što otvaranje šibera na krovu auta ili bočnog prozora može da stvori buku dok vazduh brzo prolazi pored otvora. Druga mogućnost je da ton dolazi od vazduha koji se kreće oštrim hrskavičnim obodom na ulazu u kesu, što je slično načinu na koji funkcionišu flaute i cevi na orguljama.
Naduvane kese u disajnim putevima životinja evoluirale su više puta – kod primata, ptica, gmizavaca, žaba i drugih. Ali u tim slučajevima smatra se da vazdušne kese menjaju ili pojačavaju zvuk proizveden negde drugde u respiratornom traktu, dok pesmu pevajućeg miša proizvode same kese.
(Telegraf.rs/Sciencenews.org)