Ljubimac više ne skače i ne donosi igračke: "Tihi znaci" bola koje vlasnici pogrešno pripisuju starenju
Novo istraživanje kompanije „Zoetis UK” otkriva da skoro polovina vlasnika kućnih ljubimaca (48 posto) pretpostavlja da njihovi ljubimci jednostavno stare ukoliko prestanu da rade sve ono u čemu inače uživaju, dok bi samo 18 posto ljudi kao najverovatniji razlog navelo bol ili bilo kakvu nelagodnost. Iako su ove promene važan pokazatelj da ljubimac možda ima bolove, samo 14 posto vlasnika bi se prvo obratilo veterinaru, dok bi skoro polovina (47 posto) pratila svog ljubimca nekoliko dana pre nego što preduzme bilo kakve korake.
Ovi rezultati, dobijeni na osnovu ankete sprovedene među 1.000 vlasnika mačaka i pasa u Britaniji (čiji su ljubimci stari pet ili više godina), ukazuju na to koliko je lako zanemariti suptilne promene u svakodnevnom ponašanju životinja ili ih pripisati starenju. U čast Svetskog dana borbe protiv artritisa, koji je obeležen 12. oktobra, kompanija „Zoetis UK” u saradnji sa organizacijom „Cats Protection” pokrenula je kampanju „Tihi znaci”, sa ciljem da se podstakne razgovor o bolu i osteoartritisu kod kućnih ljubimaca, u trenutku kada je pažnja javnosti usmerena isključivo na artritis kod ljudi. Kampanja nastoji da podigne svest o manje očiglednim znacima hroničnog bola i osteoartritisa kod ljubimaca svih uzrasta, kao i da podstakne vlasnike da obrate više pažnje na aktivnosti, interakcije i svakodnevicu ljubimaca koje više nisu iste.
U okviru ove kampanje kreirana je besplatna kontrolna lista pod nazivom „Primeti šta nedostaje”, koja pomaže vlasnicima da prate promene u svakodnevnim navikama svojih ljubimaca i uoče obrasce koji bi inače ostali neprimećeni. Ova kontrolna lista podržava glavnu poruku kampanje: bol nije uvek ono što vidite. Ponekad je reč o onome što više ne vidite. Kampanja „Tihi znaci” podstiče vlasnike da sagledaju situaciju dublje od očiglednih simptoma i obrate pažnju na svakodnevno ponašanje i rutinu koje su možda tiho nestale. Bilo da je reč o psu koji više ne donosi svoju omiljenu igračku ili mački koja više ne skače na prozorsku dasku, ovi „nestali” trenuci mogu biti važni „tihi znaci” da ljubimac trpi bol ili oseća nelagodnost.
Više od šest od deset vlasnika pasa (62 posto) primetilo je da se bar jedna svakodnevna aktivnost njihovog ljubimca proredila tokom poslednje dve godine. Iako ove promene, posmatrane izolovano, mogu delovati beznačajno, one mogu da budu važni „tihi znaci” hroničnog bola ili smanjene pokretljivosti. Među vlasnicima pasa najčešće prijavljene promene su sledeće: ljubimci provode manje vremena trčeći po dvorištu ili parku (25 posto), ređe skaču na kauč (23 posto), pokazuju duže oklevanje pri ulasku u automobil (23 posto) i ređe donose igračke (22 posto). Sličan obrazac primećen je i kod vlasnika mačaka, pri čemu je 62 posto njih primetilo bar jednu promenu u uobičajenom ponašanju ili rutini svog ljubimca. Najčešća promena odnosila se na smanjenje igre omiljenim igračkama (28 posto), a zatim sledi provođenje manje vremena na otvorenom (21 posto). Vlasnici su takođe naveli da njihove mačke ređe koriste grebalice (18 posto) ili skaču na svoju omiljenu prozorsku dasku (16 posto).
Iako vlasnici primećuju ove promene kod ljubimaca, ne povezuju ih uvek sa bolom ili nelagodnošću. Više od tri četvrtine vlasnika (78 posto) prepoznaje šepanje ili promenu u načinu kretanja kao mogući znak bola, ali manje od polovine (48 posto) prepoznaje smanjeno interesovanje za svakodnevne aktivnosti, dok samo oko jedan od četiri vlasnika (26 posto) prepoznaje ređe dočekivanje članova porodice kao mogući znak problema. Mnogi pretpostavljaju da ako starija mačka prestane da radi nešto u čemu je nekada uživala, to predstavlja samo normalan deo starenja. Međutim, mačke su pravi majstori u prikrivanju bola, a artritis je veoma čest u poznijem dobu i pogađa veliki broj mačaka starijih od 12 godina. Suptilne promene – poput ređeg uređivanja krzna, smanjenog korišćenja grebalice, oklevanja da skoče na svoja omiljena mesta, češćeg skrivanja ili smanjenog interesovanja za igru – mogu biti znaci da životinja oseća nelagodu ili bol. Ako primetite promene u ponašanju ili pokretljivosti svoje mačke, odvedite je kod veterinara.
Kada ljudi razmišljaju o bolu kod kućnih ljubimaca, često zamišljaju nešto očigledno, poput hramanja. Bol može biti mnogo suptilniji, naročito kada se razvija postepeno. Ljubimac koji pokazuje manje interesovanja za igru, prestaje da učestvuje u porodičnim aktivnostima ili više nije tako voljan da radi stvari u kojima je nekada uživao možda pokazuje jedan od mnogih „tihih znakova” koje je lako pogrešno pripisati samo starenju. Obraćanjem pažnje na to šta ljubimci više ne rade, vlasnici mogu bolje da uoče potencijalne promene u njihovom zdravstvenom stanju i, ukoliko su zabrinuti, da o tome razgovaraju sa veterinarom.
Najnoviji nalazi nadovezuju se na prethodna istraživanja koja ukazuju na postojanje uvreženih zabluda o bolu i starenju kod kućnih ljubimaca. Skoro polovina (45 posto) vlasnika smatra da je artritis normalan deo starenja, dok više od četvrtine (28 posto) veruje da će psi uvek pokazivati očigledne znake bola. Dvoje od petoro (40 posto) vlasnika nije sigurno da bi umelo da prepozna rane znake artritisa, a utvrđeno je i da se 78 posto pasa dovodi veterinaru tek kada je artritis napredovao i prešao iz rane faze, dok 46 posto veterinara smatra da je očekivanje da će psi uvek pokazivati očigledne znake bola jedna od najvećih zabluda među vlasnicima.
(Telegraf.rs/Companionlife)