Kako prepoznati PRVE ZNAKE SLEPILA kod psa: Jedan je najčešći, ima veze sa NAMEŠTAJEM
Slepilo kod pasa može nastati naglo ili se razvijati postepeno tokom vremena. Vlasnici često primete slepilo tek kada pas počne da se sudara sa predmetima ili pokazuje nesigurnost u prostoru koji mu je ranije bio poznat. Slepilo nije bolest sama po sebi, već posledica različitih oboljenja oka ili drugih zdravstvenih problema koji utiču na očne strukture i vidni živac.
Vid kod pasa zavisi od pravilnog funkcionisanja više delova oka – rožnjače, sočiva, mrežnjače i očnog živca. Kada bilo koji od ovih delova bude oštećen, pas može izgubiti vid delimično ili potpuno. Najčešći uzroci slepila uključuju kataraktu, glaukom, progresivnu atrofiju mrežnjače, upale oka, povrede oka, kao i neka opšta oboljenja poput dijabetesa. Kod starijih pasa slepilo je često posledica degenerativnih promena u očima.
Znaci da pas gubi vid nisu uvek očigledni na početku. Pas može postati oprezniji u kretanju, izbegavati stepenice ili skakanje, sudarati se sa nameštajem, teže pronalaziti igračke ili hranu, ili pokazivati pojačanu anksioznost u nepoznatom prostoru.
Neki psi se više oslanjaju na čulo mirisa i sluha, pa početni znakovi mogu biti suptilni. Veterinarski pregled je ključan, jer se pojedini uzroci slepila mogu usporiti ili lečiti ako se otkriju na vreme. Na primer, glaukom zahteva hitnu terapiju kako bi se smanjio pritisak u oku, dok se katarakta u određenim slučajevima može hirurški ukloniti. Kod naslednih ili degenerativnih bolesti, terapija usporavanje napredovanje slepila i očuvanje kvaliteta života psa.
Slepilo ne znači nužno loš kvalitet života. Psi mu se iznenađujuće dobro prilagođavaju, jer se više oslanjaju na druga čula, pa miris, sluh i dodir postaju glavni vodiči u snalaženju. Uobičajen raspored nameštaja, izbegavanje naglih promena u prostoru, korišćenje glasovnih komandi i održavanje rutine pomažu slepom psu da se oseća sigurnije.
Postoji razlika između naglog i postepenog slepila. Nagli gubitak vida obično je posledica povrede ili akutne bolesti oka i zahteva hitan pregled veterinara. Postepeno slepilo se razvija polako, najčešće kod starijih pasa, i može se uočiti kroz promene u ponašanju, kao što su nesigurno hodanje, češći sudari sa predmetima ili povećana anksioznost.
Kako bi se olakšalo život slepom psu, korisne su sledeće mere: održavanje stalnog rasporeda i rasporeda nameštaja u kući, korišćenje glasovnih komandi za vođenje psa kroz prostor, igranje i stimulacija drugim čulima – mirisom i dodirom i sigurno okruženje, uz uklanjanje opasnih prepreka ili oštrih ivica.
Redovne kontrole kod veterinara i prilagođena ishrana vaćne su za očuvanje opšteg zdravlja. Uz odgovarajuću negu i pažnju, slepi pas može voditi kvalitetan i zadovoljan život, istražujući okolinu i uživajući u društvu svojih ljudi. Važno je da vlasnici budu strpljivi, prilagode okruženje i koriste sva druga čula psa kako bi mu olakšali svakodnevicu.
(Telegraf.rs/PetMD)