Kućni ljubimci su pod stalnim stresom u gradskom okruženju: Kako i koliko buka utiče na naše pse i mačke
Buka iz okruženja predstavlja jedan od najpotcenjenijih stresora u svakodnevnom životu pasa i mačaka. Iako se ljudi često navikavaju na gradski šum, saobraćaj, glasnu muziku ili iznenadne zvuke, sluh kućnih ljubimaca funkcioniše po potpuno drugačijim principima. Psi i mačke ne samo da imaju znatno širi slušni opseg od ljudi, već su i daleko osetljiviji na nagle i glasne zvuke. Kad je u pitanju buka, oni je doživljavaju kao stres i potencijalnu pretnju, što direktno utiče na njihovo ponašanje i emocionalno stanje.
Sluh pasa i mačaka prilagođen je preživljavanju. Psi čuju frekvencije znatno više od ljudskih i daleko su osetljiviji na nagle promene jačine zvuka. Mačke, s druge strane, imaju još precizniji sluh, sposoban da registruje vrlo visoke tonove i tihe šumove koje čovek uopšte ne primećuje. Upravo zbog te izuzetne osetljivosti, zvuk koji je za čoveka „samo glasan“ za životinju može biti preopterećujući ili čak bolan.
Kada su pas ili mačka izloženi buci, organizam reaguje aktiviranjem stresnog odgovora, što konkretno znači ubrzano disanje, napetost mišića i pojačanu budnost. Kod pasa se to često ispoljava kroz nemir, traženje zaklona, pokušaje bega, učestalo dahtanje ili glasovno reagovanje. Kod mačaka su reakcije obično suptilnije, ali podjednako intenzivne: povlačenje u skrovita mesta, izbegavanje kontakta, ukočenost ili nagli pokušaji da se sklone iz prostora u kojem se buka javlja.
Problem nije samo u jačini zvuka, već i u njegovoj nepredvidivosti: iznenadni zvuci poput vatrometa, grmljavine, sirena, kućnih aparata ili građevinskih radova posebno su stresni, jer životinja ne može da ih poveže sa jasnim uzrokom. U takvim situacijama pas ili mačka ne uspevaju da „procene“ bezbednost okruženja, što produžava stanje napetosti i nesigurnosti.
Dugotrajna ili česta izloženost buci ne utiče samo na trenutne reakcije, već može dovesti i do trajnih promena u ponašanju. Kod pasa se mogu razviti strahovi vezani za određene zvuke ili okruženja, dok mačke mogu postati povučenije, ređe izlaziti iz skrovišta i smanjiti interakciju sa ljudima. Ovakve promene često pogrešno tumače kao „narav“ životinje, iako su u stvarnosti posledica hroničnog stresa izazvanog zvučnim okruženjem.
Buka može imati i posredan uticaj na sluh, naročito ako je dugotrajna i vrlo intenzivna. Iako akutna oštećenja sluha nisu česta u kućnim uslovima, stalna izloženost glasnim zvucima može doprineti preosetljivosti na buku i pojačanim stresnim reakcijama, što dodatno narušava kvalitet života životinje.
Zajedničko i psima i mačkama jeste to što se na buku ne „navikavaju“ na način na koji to ljudi često čine. Naprotiv, ponovljeni stres bez mogućnosti povlačenja u miran prostor može pojačavati reakcije iz vremena u vreme. Zato se u veterinarskim i bihejvioralnim tekstovima naglašava značaj mirnog, predvidivog zvučnog okruženja kao jednog od ključnih elemenata dobrobiti kućnih ljubimaca.
Razumevanje uticaja buke pomaže vlasnicima da pravilno protumače ponašanje svojih pasa i mačaka. Kada se ljubimac povlači, deluje napeto ili iznenada reaguje na zvuke koje ranije nije primećivao, to nije „preterivanje“, već znak da je njegov nervni sistem preopterećen. Upravo takvi signali predstavljaju poziv da se okruženje sagleda iz perspektive životinje, a ne ljudskih čula.
(Telegraf.rs/Dominion Valley Animal Hospital)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Oni su najbolji i najslađi drugari na svetu: Pas i mačka razbili sve predrasude
Ljubimci Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.