Mačka teško i ubrzano diše i brzo se zamara: Šta je hilotoraks i zašto se limfna tečnost nakuplja oko pluća
Otežano i ubrzano disanje kod mačke može ukazivati na hilotoraks, ozbiljno stanje koje nastaje kada se u grudnoj duplji nakuplja limfna tečnost bogata mastima, poznata kao hilus. Nagomilana tečnost pritiska pluća, otežava njihovo normalno širenje i može izazvati ozbiljne probleme sa disanjem. Hilus je mlečnobela ili blago žućkasta tečnost u kojoj se nalaze limfa i masti apsorbovane u crevima. Limfa sadrži i bela krvna zrnca, koja imaju važnu ulogu u odbrani organizma. U normalnim okolnostima hilus se kroz grudni limfni kanal prenosi do krvotoka, ali kada počne da ističe iz limfnih sudova i skuplja se u prostoru oko pluća, nastaje hilotoraks. Dugotrajno prisustvo ove tečnosti može izazvati pneumotoraks ili zapaljenje plućne maramice, odnosno tkiva koje oblaže pluća i unutrašnjost grudnog koša. S vremenom može nastati ožiljno tkivo, koje dodatno ograničava širenje pluća i otežava disanje.
Uzroci i simptomi hilotoraksa kod mačke
Simptomi hilotoraksa zavise od uzroka, količine nakupljenog hilusa i brzine njegovog nagomilavanja. Problemi sa disanjem često su prvi znak oboljenja, ali ako se tečnost skuplja postepeno, bolest u početku može ostati neprimećena. Pored ubrzanog i otežanog disanja, mogu se javiti kašalj, brzo zamaranje, smanjena aktivnost, gubitak apetita i telesne mase. Mačka može postati povučena i bezvoljna, dok se u težim slučajevima primećuju blede desni i plavičasta boja kože.
Kod nekih životinja javljaju se i poremećaji srčanog ritma ili šum na srcu. Prilikom veterinarskog pregleda mogu se uočiti promene disajnih zvukova, kao i prigušeni zvuci srca i pluća.
Uzrok hilotoraksa često ostaje nepoznat. Ipak, ovo stanje može biti povezano sa tumorima u grudnoj duplji, čvorićima nastalim usled gljivičnih infekcija, krvnim ugrušcima u venama i različitim srčanim oboljenjima. Među mogućim uzrocima navode se i infekcija srčanim crvom, kao i komplikacije nakon operacije srca.
Hilotoraks se može javiti kod mačaka svih uzrasta, ali se češće dijagnostikuje kod starijih životinja. Veći broj slučajeva zabeležen je kod sijamskih i himalajskih mačaka, a pretpostavlja se da kod pojedinih rasa može postojati i urođena sklonost ovom poremećaju. Za postavljanje dijagnoze neophodno je utvrditi kakva se tečnost nalazi u grudnoj duplji. Veterinar zato uzima uzorak i šalje ga na analizu, kojom se može potvrditi prisustvo hilusa. Pre uklanjanja tečnosti može se obaviti ultrazvučni pregled kako bi se otkrile eventualne promene u grudnom košu, uključujući tumore. Ultrazvuk omogućava i procenu građe i stanja srca.
Rendgenski snimci napravljeni pre i nakon uklanjanja tečnosti pružaju dodatne informacije o stanju organa grudnog koša. U pojedinim slučajevima koristi se i kompjuterizovana tomografija sa kontrastom, koja pomaže u otkrivanju mogućih začepljenja limfnih sudova.
Lečenje hilotoraksa kod mačke
Lečenje zavisi od uzroka i težine bolesti, ali je jedan od prvih koraka najčešće uklanjanje hilusa iz grudne duplje. Ovim postupkom smanjuje se pritisak na pluća i omogućava životinji da lakše diše. Kada se veća količina tečnosti brzo nakupi, na primer nakon povrede, veterinar može postaviti drenažnu cevčicu koja omogućava njeno odvođenje i smanjuje pritisak na organe grudnog koša. Ako se hilus ponovo skuplja uprkos lečenju, može biti neophodna hirurška intervencija. Jedan od najčešće primenjivanih postupaka jeste podvezivanje grudnog limfnog kanala, uz uklanjanje dela srčane ovojnice.
Nakon operacije drenažna cevčica može ostati postavljena dok veterinar ne utvrdi da se tečnost više ne nakuplja. U zavisnosti od uzroka bolesti i opšteg zdravstvenog stanja mačke, terapija može uključivati i odgovarajuće lekove. Čak i nakon uspešnog lečenja potrebne su povremene veterinarske kontrole tokom narednih nekoliko godina. Kod nekih mačaka neophodno je ponavljati postupak uklanjanja tečnosti, dok se kod drugih stanje stabilizuje nakon hirurške intervencije.
Vlasnici bi trebalo pažljivo da prate disanje ljubimca i obrate pažnju na ponovno javljanje kašlja, zamaranja, gubitka apetita ili drugih simptoma koji su bili prisutni pre lečenja.
Prognoza nije ista za sve obolele životinje. Kod pojedinih mačaka hilotoraks se povlači spontano ili nakon operacije, dok kod drugih ni primenjena terapija ne uspeva trajno da reši problem. Zbog ozbiljnih teškoća sa disanjem koje ovo stanje može izazvati, važno je blagovremeno potražiti veterinarsku pomoć i redovno pratiti zdravstveno stanje obolele mačke.
(Telegraf.rs/PetMD)