Vaš pas ima megaezofagus: Dve stvari koje će mu olakšati život su POSEBNA stolica i OVAJ način hranjenja

T. B.
T. B.    
Čitanje: oko 4 min.
  • 0

Kada pas vraća nesvarenu hranu, ne mora da znači da povraća. Uzrok može biti megaezofagus, poremećaj kod kojeg jednjak gubi sposobnost da normalno potiskuje hranu do želuca. Zbog toga se hrana i tečnost zadržavaju u jednjaku, a pas može da mršavi, ima otežano gutanje i ozbiljne zdravstvene komplikacije. Iako se ovo stanje najčešće ne može potpuno izlečiti, uz odgovarajuću negu mnogi psi mogu imati dobar kvalitet života.

Jednjak je mišićna cev koja povezuje ždrelo sa želucem. U normalnim okolnostima, gutanje pokreće stezanje mišića koji potiskuju hranu prema želucu. Kod pasa sa megaezofagusom ti pokreti su oslabljeni ili neusaglašeni, zbog čega dolazi do nakupljanja hrane i proširenja jednjaka.

Megaezofagus - urođen i stečen

Megaezofagus može biti urođen ili stečen.

Urođeni oblik prisutan je od rođenja, a simptomi najčešće postaju primetni kada štene počne da prelazi sa majčinog mleka na čvrstu hranu. Pošto ovaj oblik može biti nasledan, pse sa urođenim megaezofagusom ne bi trebalo koristiti za razmnožavanje. Kod pojedinih štenaca problem nastaje zbog urođene anomalije krvnih sudova. Tokom razvoja jedan od krvnih sudova može da formira prsten oko jednjaka i pritiska ga, čime otežava prolazak hrane do želuca.

Stečeni megaezofagus razvija se kasnije, najčešće kod sredovečnih i starijih pasa. Može nastati kao posledica drugih bolesti, infekcija, delovanja otrovnih materija ili zapaljenja jednjaka. Jedan od najčešćih uzroka stečenog oblika jeste miastenija gravis, autoimuna bolest koja izaziva izraženu slabost mišića. Kod nekih pasa koji imaju miasteniju gravis i megaezofagus otkriva se i timom, tumor koji se razvija u grudnom košu.

Među mogućim uzrocima navode se i botulizam, tetanus, neosporoza i štenećak, kao i trovanje olovom, zmijskim otrovom ili organofosfatima. Megaezofagus može biti povezan i sa stranim telom u jednjaku, Adisonovom bolešću, poremećajima autonomnog nervnog sistema i zapaljenjem mišića. U pojedinim slučajevima uzrok ostaje nepoznat.

Određene rase imaju veću sklonost ka razvoju ovog poremećaja i to su: nemačka doga, nemački ovčar, labrador retriver, patuljasti šnaucer i foksterijer.

Pas i veterinar Foto: Shutterrstock/Jaromir Chalabala

Megaezofagus - najprepoznatljiviji simptom

Najprepoznatljiviji simptom megaezofagusa jeste regurgitacija, odnosno pasivno vraćanje hrane ili tečnosti iz jednjaka. Za razliku od povraćanja, koje prati naprezanje trbušnih mišića, regurgitacija se odvija gotovo bez napora. Pas jednostavno otvori usta, a hrana ili tečnost izađu napolje. To se često događa nekoliko sati nakon obroka. Vraćena hrana uglavnom ne sadrži žuč, jer nije ni stigla do želuca. Pored regurgitacije, mogu se javiti otežano gutanje, pojačano lučenje pljuvačke, kašalj i iscedak iz nosa. Pas može biti izrazito gladan, ali istovremeno mršav i slab, jer ne uspeva da unese dovoljno hrane. Kod pojedinih životinja primećuje se i manje ispupčenje na vratu.

Jedna od najozbiljnijih komplikacija jeste aspiraciona upala pluća, koja nastaje kada hrana ili tečnost dospeju u disajne puteve i pluća. Ovo stanje može ozbiljno ugroziti zdravlje psa i zahteva veterinarsko lečenje.

Megaezofagus se najčešće otkriva rendgenskim pregledom, na kojem veterinar može da uoči proširen jednjak ispunjen hranom ili vazduhom. Ponekad se koristi i fluoroskopija, metoda koja omogućava praćenje prolaska hrane kroz jednjak u realnom vremenu, dok pas guta. Dodatni pregledi mogu obuhvatiti ezofagoskopiju, odnosno pregled unutrašnjosti jednjaka pomoću kamere, analize krvi i biopsiju mišića. Njihov cilj je da se utvrdi da li postoji drugo oboljenje koje je dovelo do poremećaja.

Veterinar i pas Foto: Freepic

Megaezofagus - lečenje i ishrana

Lečenje megaezofagusa zavisi od uzroka i težine stanja. Kod nekih pasa funkcija jednjaka može delimično ili potpuno da se oporavi ukoliko se uspešno leči osnovna bolest. Ipak, u većini slučajeva promene su trajne i zahtevaju dugotrajnu negu i prilagođen način ishrane. Ako je uzrok urođena anomalija krvnih sudova, moguće je hirurško lečenje. U određenim slučajevima veterinar može preporučiti i postupak kojim se balonom proširuje donji deo jednjaka kako bi se olakšao prolazak hrane. Međutim, operacija ne garantuje potpuno izlečenje.

Za pse sa megaezofagusom posebno je važan način hranjenja. Umesto velikih obroka, preporučuju se manje i češće porcije, a veterinar može predložiti promenu gustine hrane. Nekim psima više odgovara kašasta, vlažna ili tečna hrana. Jedna od najvažnijih mera jeste hranjenje u uspravnom položaju, kako bi gravitacija pomogla da hrana lakše stigne do želuca. Posude za hranu i vodu mogu se postaviti u visini glave, a pas nakon obroka treba da ostane uspravno do 30 minuta. Za ovu namenu koristi se i posebna Bejlijeva stolica, poznata kao Bailey chair. Ona podseća na dečju stolicu za hranjenje, ali je prilagođena psima. Omogućava im da tokom obroka i nakon njega sede uspravno, najmanje deset minuta, a poželjno je između 20 i 30 minuta. Stolice se mogu izraditi prema veličini životinje, dok se manji psi mogu držati uspravno u naručju vlasnika.

Pored prilagođene ishrane, veterinar može propisati lekove za ublažavanje posledica megaezofagusa. Sukralfat se koristi za zaštitu nadražene sluzokože jednjaka, dok omeprazol smanjuje količinu želudačne kiseline i njeno štetno dejstvo na jednjak. U određenim slučajevima primenjuje se i sildenafil, koji može smanjiti učestalost regurgitacije opuštanjem donjeg sfinktera jednjaka. Ako se razvije aspiraciona upala pluća, potrebna je odgovarajuća terapija antibioticima.

Iako megaezofagus zahteva stalnu pažnju, prognoza može biti dobra. Psi kod kojih je poremećaj rano otkriven i koji nisu razvili aspiracionu upalu pluća uglavnom imaju bolje izglede za uspešnu kontrolu simptoma. Redovni veterinarski pregledi važni su radi praćenja telesne težine, opšteg stanja i mogućih komplikacija. Po potrebi se ponavljaju analize krvi i pregledi kojima se proverava da li postoje znaci upale pluća.

Uz prilagođenu ishranu, odgovarajuću terapiju i posvećenost vlasnika, mnogi psi sa megaezofagusom mogu dugo i kvalitetno da žive. Iako se poremećaj retko potpuno povlači, pravilna svakodnevna nega može značajno ublažiti tegobe.

(Telegraf.rs/PetMD)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Kako da nagradite pse posle posete veterinaru? Pa, vodite ih na sladoled

Ljubimci Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari