Zapanjujuća istina: Da li su roditelji koji odbace mladunče sebični ili to rade samo da bi preživeli?

Vreme čitanja: oko 1 min.

Početkom 2026. godine, ceo svet je plakao zbog Panča, mladunca japanskog makakija kojeg je odbacila majka, a njegov snimak postao je viralan nakon što se zbližio sa igračkom orangutanom. Usamljeno majmunče ukralo je srca ljudi dok se pribijala uz svog zaštitnika u japanskom zoološkom vrtu Ičikava. Iako je priča izazvala veliku pažnju na društvenim mrežama, fenomen odbacivanja životinjskih mladunaca izuzetno je čest kod životinja.

Mnoge ptice praktikuju ono što se naziva smanjenje legla: kad vide da imaju previše gladnih usta, neki roditelji daju prioritet hranjenju starijih, jačih ptića na račun slabijih koji brzo uginu. Ovo se često dešava kada vlada oskudica hrane, jer se roditelj koncentrišu se na to da neki ptići prežive nego da rizikuju da svi uginu.

Kada se „jedinac“ odbije, kao što se dogodilo Panču, to deluje zaista brutalno, ali i to se nije desilo zbog majčinog hira. Mnoge vrste majmuna rađaju samo jednog potomka i, poput ovog makakija, ponekad prestanu da ih hrane. Bez nečije pomoći, najčešće ljudske, odbačeni majumunčići uginu, ali njihovi roditelji preživljavaju.

Studija o noćnim majmunima u zatočeništvu pokazala je da roditelji odbačenog potomstva žive prosečno četiri godine duže od onih koji se trude da sačuvaju svoje mladunce. U ovim situacijama, odbacivanje se obično dešava kada je majka neiskusna ili zato što se nešto stresno dešava u okruženju. U slučaju Panča, u pitanju je bio dvostruki problem: na svet ga je donela majka prvorotka u jeku toplotnog talasa i umesto da brine o bebi u teškim okolnostima, ona je intuitivno izabrala da pobegne.

Ova odluka je možda oblikovana majčinim sopstvenim iskustvima: kad se odbačeni noćni majmuni neguju u zatočeništvu do odraslog doba, a zatim se razmnožavaju, veća je verovatnoća da će odbaciti sopstveno potomstvo.

(Telegraf.rs/Discoverwildlife)