"Krali su nam san i hranu i šetali po glavama": Kad ignorišeš prvi znak invazije, onda počinje STRAVA

B. P.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Život jednog Britanca u kući sa devetoro cimera, u Vankuveru (Kanada), imao je, prema njegovom sećanju, mnogo prednosti, ali čistoća nije bila jedna od njih. Ovaj muškarac kaže da se samo jedan neoprani sud ubrzo pretvarao u gomilu, a kante za smeće prepunile bi se za manje od 24 sata. Možda su se, zahvaljujući bezbrojnim odbačenim plastičnim čašama za kafu u ovom domu, pojavili nezvani kućni ljubimci, zapravo gosti miševi, ali čak i da čaše nisu bile razlog, neuredna kuća svakako ih je prizvala.

Tokom zime 2023. godine, jedan od cimera začuo je neobične zvuke koji su dopirali sa tavanice iznad sobe koja se nalazila u suterenu. Zvuk sitnih koraka postajao je sve glasniji, a uskoro su svi stanari prijavili susrete sa miševima u svim delovima kuće. Ubrzo je i autora teksta budio zvuk šuškanja u kanti za smeće u njegovoj sobi i svi su prihvatili činjenicu da imaju miševe u kući.

"Kada sam ugledao prvog miša kako juri preko kuhinjskog poda, obuzeo me je strah pri pomisli na bitku koja nas čeka", rekao je ovaj čovek. San im je ubrzo postao luksuz i svi cimeri čuli su na stotine miševa koji su očigledno pravili žurke iznad njihovih glava. Frustrirani nesanicom, stanari su udarali raznim predmetima po panel pločama na tavanici, a "nagrada" za to bili su miševi koji su im padali na glave.

Foto: Shutterstock/Amelia Martin

Retko bi prošao dan da hrana ostavljena u kuhinjskom ormariću nije bila izgrickana i zagađena. Mnoga jutra stanari su provodili zagledani u hleb i pitali se da li su velike rupe u njemu nastale prirodnim putem ili su bile delo miševa. Ljudi su čak počeli da prepoznaju ukus hrane koju su prethodno „probali” njihovi mali prijatelji. Postalo je teško razlučiti šta je stvarnost, a šta fikcija, jer bi ih pri svakom ulasku u bilo koju prostoriju u kući dočekao piskav zvuk.

Stanari su pokušavali da se reše miševa, stručnjaci za suzbijanje štetočina su dolazili i odlazili, ali bezuspešno. Čeličnu vunu kojom su zatvarali rupe miševi su lako pregrizli i činilo se da ništa ne može da zaustavi ta mala, dlakava i brza stvorenja da zaposednu svaki kutak doma. Stanari su se ponadali da će miševi nestati kada nastupi leto, ali to se nije desilo.

S vremenom su miševi postali drskiji: opušteno su hodali kuhinjskim podom dok su stanari sedeli i jeli za stolom. Kad bi neko pokušao da otera miša, on bi se jedva pomerio, uzvraćajući gotovo radosnim pogledom, kao da nije osećao nikakvu pretnju. Ljudi su naposletku prihvatili prisustvo glodara i pomirili se s tim da su zaposeli njihov životni prostor. Jedan od najdrskijih poteza miševa bio je slučaj koji se desio ujutru, kada se jedan cimer probudio i zatekao miša kako mu gricka kosu.

"Ne sećam se tačno kada je najezda miševa prestala, niti da li sam napustio kuću pre nego što su to uradili miševi, ali znam da više nikada neću olako shvatiti pojavu jednog miša. Iza jednog miša očigledno se krije stotinu njih", zaključio je autor ovog teksta.

(Telegraf.rs/TheGuardian)