OVAJ KUĆNI LJUBIMAC je direktan krivac za probleme mentalnog zdravlja kod dece, tvrdi nova studija
Nova studija o tome koliko kućni ljubimci utiču na dečije emocije pokazala je da su mačke jedine životinje koje se dovode u vezu sa problematičnim mentalnim zdravljem kod dece, a pitanje „hoće li nabavka kućnog ljubimca pozitivno uticati na mentalno zdravlje mog deteta?” sve je značajnije. Vezanost je emocionalna spona između deteta u razvoju i osobe koja brine o njemu i koj mu pruža sigurnost i utehu, a ovakva vrsta veze donekle se može, uspostaviti i sa životinjama. Pokazalo se da takvi odnosi imaju pozitivan uticaj na decu: podstiču emocionalnu regulaciju i pomažu deci da nauče kako da se sama smire, razvijaju odgovornost, empatiju i moralne vrednosti, deluju kao „katalizator” u odnosima sa ljudima (kada ljubimac postane zajednička briga deteta i člana porodice s kojim dete nije naročito blisko), zatim podržavaju prosocijalno ponašanje, pomažu u razumevanju neverbalne komunikacije i služe kao „objekat utehe”, privremeno zamenjujući primarnu figuru za koju je dete vezano, u trenucima kada ta osoba nije prisutna.
Kako zajednički život sa životinjom utiče na mentalno zdravlje dece? Na ovo pitanje možemo odgovoriti razmatranjem problema koji se svrstavaju u dve kategorije i to: internalizujući (depresija, anksioznost i prateći fizički simptomi) i eksternalizujući (koji se tiču ponašanja deteta i njegovog odnosa prema okruženju: agresija, kršenje pravila itd.).
Šta kaže studija INMA
Projekat INMA (Infancia y Medio Ambiente – Deca i životna sredina) podrazumevao je periodično praćenje grupe učesnika – u ovom slučaju od trudnoće do uzrasta od 6–7 godina – putem upitnika, merenja faktora životne sredine i kliničkih testova. U istraživanju je učestvovalo oko 1.900 domaćinstava iz raznih delova Španije (Asturija, Gipuskoa (Baskija), Sabadelj (Barselona) i Valensija): 52,3 posto domaćinstava imalo je jednog ili više kućnih ljubimaca, 19,1 posto ispitanika je živelo sa psima, 8,7 posto sa mačkama, 14,8 posto sa pticama, a 28,6 posto sa drugim životinjama, kao što su hrčci, kunići, kornjače ili ribe. Prilikom procenjivanja veze između prisustva životinja i mentalnog zdravlja dece, primećeno je da su deca koja nikada nisu imala kućnog ljubimca pokazala najpozitivnije rezultate, dok su određeni trendovi (statistički manje značajni) ukazali na negativnije ishode kod dece koja su tokom celog života živela sa kućnim ljubimcima. Kod dece koja su ljubimce imala samo povremeno, rizik od pojave određenih problema bio je veći, a taj obrazac statistički je bio značajan samo u slučaju mačaka.
Najzanimljiviji nalaz bio je taj da je posedovanje mačke u uzrastu deteta od 4 do 5 godina povezano sa većim brojem problema u domenu mentalnog zdravlja. S druge strane, prisustvo drugih životinja – poput hrčaka, kunića, kornjača ili riba – tokom celog ranog detinjstva, čini se, imalo je zaštitni efekat, kako kod dečaka, tako i kod devojčica.
Tumačenje nalaza studije INMA
U ranim godinama života, emocionalne veze deteta nisu u potpunosti formirane, pa prisustvo pasa ili ptica nema značajan uticaj na mentalno zdravlje. Kada je reč o mačkama, njihov način interakcije sa ljudima mogao bi da objasni uočene efekte. Mačke su samostalnije, što ograničava stvaranje emocionalnih veza, a pored toga, moguće je da neke porodice biraju upravo mačke za kućne ljubimce zato što njihova deca već imaju određene emocionalne potrebe.
Toksoplazmoza, infekcija koju uzrokuje parazit Toxoplasma gondii, prenosi se sa mačke na ljude i povezuje sa problemima u ponašanju, kao i sa ozbiljnim mentalnim oboljenjima, poput bipolarnog poremećaja i šizofrenije. Čini se da stalno prisustvo riba, kornjača i hrčaka štiti decu od problema sa mentalnim zdravljem: ovi kućni ljubimci zahtevaju stabilan i jednostavan kontakt i pomažu deci da razviju odgovornost, empatiju i samokontrolu.
Studija nije jasno povezala prisustvo određenih ljubimaca, poput pasa i ptica, sa bilo kakvim pozitivnim ili negativnim uticajem na mentalno zdravlje dece. Razlog tome može biti činjenica da se istraživanje fokusiralo na izloženost životinjama u veoma ranom uzrastu, pa su potrebna dodatna istraživanja koja bi obuhvatila stariju decu. Takođe, deca koja su stalno živela sa životinjama poput hrčaka, zečeva, riba ili kornjača pokazala su bolje rezultate od one koja su sa ljubimcima dolazila u kontakt samo povremeno, što ukazuje na to da kontinuirana veza može biti korisnija od sporadične izloženosti. Iako život sa kućnim ljubimcem podstiče razvoj odgovornosti, empatije i emocionalne samoregulacije, stvarni uticaj životinje na dete zavisi od faktora kao što su priroda te veze, uzrast deteta i način vaspitanja.
(Telegraf.rs/Independent)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Neverovatna scena: Mačka hrabrost spasila dete od sigurnog pada niz strme stepenice
Ljubimci Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.