Naučnici sve bliži oživljavanju 14 izumrlih životinja: Šta nas čeka kad se vrate mamuti i strašni vukovi?
Ovo više nije samo san ili ostvarenje naučno-fantastičnih filmova: neke izumrle vrste životinja zaista se ponovo rađaju! Naučnici pokušavaju da vaskrsnu vrste koje su nestale pre nekoliko decenija, vekova ili čak milenijuma, koristeći napredni genetski inženjering, kloniranje i CRISPR tehnologiju. Cilj ovih neverovatnih poduhvata je pokušaj „oživljavanja“ nekoliko izgubljenih vrsta radi obnove ekološke ravnoteže i ispravljanja grešaka ljudi koje su i dovele do izumiranja ovih vrsta. Ključni projekti, koje predvodi i kompanija Colossal Biosciences, fokusiraju se na oživljavanje, genetsku modifikaciju ili povratno razmnožavanje vrsta.
Vrste koje naučnici pokušavaju da vrate su: vunasti mamut (koristi se tehnologija CRISPR za spajanje gena mamuta u ćelijama azijskog slona), tasmanijski tigar (korišćenje genetskog materijala), ptica dodo (planovi za korišćenje genetskog inženjeringa za reinkarnaciju ptice koja ne leti), strašni vuk (već je "oživeo" genetskom rekonstrukcijom iz drevne DNK), golub putnik (genetskim inženjeringom), vunasti nosorog (projekti koji koriste sačuvane arktičke primerke), moa (radi se na rekonstrukciji genoma ove novozelandske džinovske ptice), detlić sa kljunom od slonovače (vrsta koja se smatra „moguće izumrlom“, a naučnici pokušavaju da je ožive), carski detlić, vreska (severnoamerička ptica dovedena do izumiranja ljudskom aktivnošću), pirinejski kozorog (pokušaji kloniranja), kvaga (južnoafrička podvrsta zebre koja treba da oživi povratnim parenjem), florenska džinovska kornjača (korišćenje genetskog povratnog parenja za obnavljanje vrste) i kauai (havajska ptica koja je nedavno proglašena izumrlom).
Zašto čovečanstvo želi da vrati ove izumrle vrste? Jedan od razloga je ekološka obnova, jer oživljavanje vrsta poput mamuta može da pomogne u stabilizaciji trenutnih ekosistema. Ispravljanje ljudske greške predstavlja drugi razlog oživljavanja izumrlih vrsta, a kao treći razlog navodi se dostupnost ovakvih poduhvata zahvaljujući tehnološkom napretku, pa bi lekcije naučene iz oživljavanja vrsta mogle da pomognu u zaštiti trenutno ugroženih vrsta.
Ipak, koliko god planovi za oživljavanje izumrlih vrsta bili važni, "vaskravanje" onih koji više ne postoje otvara niz naučnih, etičkih i ekoloških rizika, uključujući potencijalne pretnje od oživljenih vrsta koje mogu postati invazivne u savremenom ekosistemu. Koliko god neverovatno zvučalo, ovi projekti pokreću važna pitanja o očuvanju prirode, ekosistemima i o tome šta bi ovakav „divlji svet“ mogao da znači u budućnosti.
Kad je u pitanju dodo, jedan tim uspeo je da rekonstruiše genom ove ptice uz pomoć muzejskih primeraka. Uspeh bi bio da nikobarski golubovi polože jaja i daju ptici dodo još jednu šansu za postojanje, ali naučnici moraju da uvedu dovoljno varijacija u DNK kako bi izbegli populaciju klonova.
Tasmanijski tigar, izumrli prugasti torbarski mesojed, nestao je 30-ih godina 20. veka, kad se verovalo da je pretnja stoci, pa su ga lovili do istrebljenja. Ali, DNK tasmanijskog tigra je živela, a naučnici su već uspeli da ubace neke od njegovih gena u miševe.
Pirinejski kozorog zamalo da vaskrsne, kad su u jednom eksperimentu istraživači stvorili njegov klonirani embrion koji je živeo od rođenja samo sedam minuta. Uzrok smrti bio je otkazivanje pluća. Ipak, rođenje je označilo prekretnicu, jer je ovo bio prvi put da je nestala vrsta klonirana i rođena, bez obzira na to koliko kratko je živela.
Putnički golub je prekrivao nebo Severne Amerike u jatima koja su se protezala kilometrima. Do 1914. godine ovi golubovi su nestali, jer su zbrisani lovom i gubitkom staništa. Trenutno se golubovi sa repom upoređuju kako bi razvili karakteristike slične svojim izumrlim prethodnicima: a ako sve bude u redu, prvi pilići uskoro će pokušavati da polete...
(Telegraf.rs/Alwaxspets)