Pilići pakeka imaju enormno velika stopala: Buduće majke ovih ptica rade nešto POSEBNO kad polažu jaja
Pakeko je velika ptica čije je prebivalište Novi Zeland. Ova ptica poznata je po složenom društvenom životu i navici da brani zajedničku teritoriju na kojoj se hrani i razmnožava. Društvene grupe pakeka imaju više mužjaka i ženki, ali sva jaja se polažu u jedno gnezdo, dok potomke odgajaju svi pripadnici jata. Interesantan je izgled pilića pakeka koji imaju veoma velika stopala u odnosu na telo i deluju komično, ali su im velike noge pouzdani pomoćnici u svakodnevnom životu, dok ne porastu.
Pakeko: izgled, oglašavanje i stanište
Pakeko ima glavu, grudi i grlo duboko plave do ljubičaste boje, leđa i krila su joj crna, a donji deo repa upadljivo beo. Konusni jarkocrveni kljun povezan je sa slično obojenim ukrasom koji kao štit prekriva čelo, a oči su takođe crvene. Noge i stopala su narandžasti, sa dugim, tankim prstima. Interesantno je da pilići pakeka nakon izlaska iz jajeta imaju izuzetno velika stipala, potpuno nesrazmerna u odnosu na svoju veličinu. Ženke su manje od mužjaka, dok su mladunci tamni, sa crnim očima i crnim kljunom, a njihov "štit" postaje crven u uzrastu od oko 3 meseca.
Pakeko se oglašava teritorijalnim kukurikanjem, zajedno sa "štucanjem" i kreštanjem, kao i prodonim kricima kad je jato u opasnosti. Tihi zvuk "kroz nos" izvodi tokom parenja.
Pakeko žive u blizini zaštićenih slatkih voda (močvare, potoci ili lagune), posebno pored otvorenih travnatih površina i pašnjaka, a li i u blizini puteva i odvodnih kanala, kao i duž ivica žbunja ili šumskih područja, od nivoa mora do 2.300 metara.
Pakeko se može loviti samo uz dozvolu. Iako se odstreljene ptice ne konzumiraju, njihovo plavo perje na grudima je cenjeno za vezivanje mušica i upotrebu na maorskim ogrtačima.
U nekim oblastima, pakeko se smatra poljoprivrednom ili baštenskom štetočinom, jer čupa i jede povrće i useve, a uzrokuje i štete na pašnjacima jedući travu i prljajući pojila. Iako povremeno napada, ubija i jede potomstvo drugih vrsta ptica, pakeko se ne smatra predatorom.
Pakeko: razmnožavanje i ponašanje
Pakeko ima varijabilan sistem parenja: ptice se gnezde kao monogamni parovi, ali formiraju i poligamne veze. Kada je prisutno više ženki za razmnožavanje, sve polažu jaja u isto gnezdo. Veličina legla je obično 4-6 jaja po ženki, a ukupna veličina legla može dostići i 18 jaja. Inkubaciju uglavnom obavljaju mužjaci i svi članovi jata neguju piliće.
Pakeko više vole da trče ili da se kriju nego da lete, ali kada polete, to rade na velike udaljenosti. Odlični su plivači, iako nemaju plivajuće kožice na nogama. Pakeko su teritorijalni, a agresivne interakcije između ptica iz susednih grupa su česte. Agresivne interakcije obično počinju ritualizovanim držanjem koje naglašava veličinu ptice i ukras na čelu. Povremeno, agresivne interakcije eskaliraju do potpunih borbi gde se mužjaci ujedaju i šutiraju. Odrasli pakeko ima malo prirodnih predatora.
Pakeko: ishrana i podmladak
Pakeko su prvenstveno vegetarijanci, najčešće jedu stabljike, izdanke, listove i semenke trava, šaši, rogoza, deteline, zatim baštensko povrće i useve. Životinjska hrana se uglavnom sastoji od insekata, pauka i glista, međutim, postoje retki izveštaji o pakekima koji love i jedu žabe, guštere, ribe i ptice gnezdarice. Kljun koriste za sečenje, kidanje ili iskopavanje biljaka koje drže stopalima ("papagajski stil") dok jedu.
Bebe pakeko umeju da izvode neobične vežbe balansiranja: sa pahuljastim crnim paperjem i stopalima komično velikim za njihova tela, izgledaju gotovo kao junaci crtanih filmova. Njihovi džinovski prsti nisu samo za gledanje, već i savršen alat za preživljavanje! U močvarama Novog Zelanda, tlo je nezgodno: blato, trska i plutajuća vegetacija nalaze se svud i pilići pakekoa, umesto da potonu, raspoređuju svoju težinu dugim prstima što im omogućava da lagano koračaju po nestabilnom tlu. Njijihovi prsti su dugi i vitki, napravljeni da hvataju trsku, korenje, pa čak i klizave površine.
Kako izgleda kad pakeko pilići krenu na trčanje? Pogledajte samo ovaj snimak!
(Telegraf.rs/Nzbirdsonline)