Ovih 10 smrtonosnih životinja ubijaju i kad su mrtve: Perje jedne ptice ne koristi se čak ni kao dekoracija
Većina ljudi očekuje da i najstrašniji predator postane bezopasan nakon što ugine, ali neke životinje nastavljaju da seju smrt iako više nisu žive. Predstavljamo listu 10 životinja koje čak i kad su mrtve mogu ozbiljno da povrede ili ubiju svakoga ko im se previše približi.
Među njima ima morskih bića, vodozemaca, ptica, zmija, čak i kopitara, pa su najsmrtonosnija bića na našoj planeti, čak i kad se pripremaju da je napuste) kockasta meduza, riba balon, vrste žabe krastače, kupasti puž, zlatna otrovna žaba, ptica pitohui, osa, zapadni tajpan, otrovna riba kamen i los.
1. Kockasta meduza
Morsko stvorenje u obliku kocke, koje naseljava indo-pacifički region, postoji u približno 50 vrsta koje variraju po veličini, od sićušne grupe meduza irukandži, koje su dimenzija nokta, do australijske kockaste meduze (Chironex fleckeri) čiji klobuk može biti prečnika 30 cm, a pipci se protežu na čak tri metra dužine. Pipci se protežu iz zvona i obloženi su hiljadama ćelija koje nanose ubode. One sadrže snažan toksin i deluju poput harpuna kako bi ubijale sve što ih dodirne. Za razliku od drugih vrsta meduza koje plutaju do plena, kockaste meduze su aktivni lovci i hvataju male ribe i rakove. Koliko god da su ljudi veći u odnosu na ova stvorenja, oni nisu bezbedni, jer njihov toksin izaziva srčani zastoj za samo dva minuta.
Ako ova meduza ugine i more je izbaci na obalu, opasnost i dalje postoji, jer su osetljive na pritisak i pucaju pri dodiru, bez obzira na to da li je meduza živa ili mrtva. Budući da je mala i gotovo providna, ova meduza može dugo ležati skrivena u pesku i ubijati neoprezne.
2. Riba balon
Fugu je jedna od riba balona koja je cenjena delikatesna hrana u Japanu uprkos tome što je potencijalno smrtonosna. Ona jede mekušce i rakove na kojima žive bakterije, a one se pretvaraju u neurotoksin tetrodotoksin: on ne šteti ribi, ali se akumulira u njenoj jetri, crevima, jajnicima i koži što ih čini veoma otrovnim. Priprema fuge u Japanu je strogo regulisana i samo iskusnim kuvarima je dozvoljeno da rukuju ribom i uklanjaju najotrovnije delove njenog tela pre nego što posluže komadiće sirovog mesa kao sašimi. Čak i tada, tragovi neurotoksina koji neizbežno ostaju, izazivaju utrnulost i peckanje usta gostima, a povremeno i vrtoglavicu.
3. Žaba krastača
Pojedine vrste ovog kopnenog vodozemca uvezene su u Australiju, na pacifička ostrva i Karibe kao "sredstva" za suzbijanje štetočina. Žabe krastače su efikasne protiv buba koje oštećuju useve šećerne trske, ali, zahvaljujući otrovnim žlezdama na potiljku i leđima, one ubijaju značajan broj drugih životinja, uključujući domaće pse. One to uspešno rade i kada su mrtve i pojedene kao lešine, jer je njihov otrov veoma jak. Osim što je smrtonosna, ova žaba luči mlečnu tečnost iz žlezda, koja se širi po koži i sadrži bufotenin, blagu halucinogenu supstancu.
Žaba iz reke Kolorado u Meksiku i jugozapadnog dela SAD ima slične izlučevine, a otkrivanje ovog svojstva dovelo je do toga da se sušene kože žaba nude kao afrodizijak. Bizarna aktivnost "lizanje krastača" poprilično je popularna, iako su zabeleženi ljudski smrtni slučajevi kao rezultat lizanja žablje kože.
4. Kupasti puževi
Kupasti morski puževi žive u Indijskom okeanu i imaju prelepe, šarene ljušture koje kolekcionari veoma cene. Njihova dužina varira od 1,3 cm do čak 21 cm i svi primenjuju neobičan i smrtonosan sistem napada i odbrane. Kao većina mekušaca, kupasti puževi imaju zub nalik bodljikavom jeziku koji struže hranu u jednjak, ali je kod njih zub preoblikovan u oružje kome je pridodata otrovna žlezda ispunjena neurotoksinima. Kada je živ, puž koristi zub kao snažnu strelicu da probode plen i ubrizga otrov, parališući i uništavajući njegovo nervno tkivo. Kod jedne vrste kupastih puževa brzina izbacivanja opisanog dela tela koji napušta ljušturu, vođena jakim mišićnim kontrakcijama, iznosi 90 km/h! I ne samo to: smrtonosni harpun dovoljno je jak da probije ronilačko odelo i ostaje napunjen otrovom i sposoban da ga ubrizga čak i nakon smrti. Iako je smrt zbog uboda ovog puža kod ljudi prilično retka, posetioci plaža privučeni lepim školjkama rizikuju ubod koji može izazvati paralizu ili smrt, čak i kad je puž uginuo.
5. Zlatna otrovna žaba
Doza otrova, ekvivalentna količini nekoliko zrna kuhinjske soli, uzeta sa kože zlatne otrovne žabe, dovoljna je da ubije čoveka. Zbog toga šumski lovci iz kultura Embera i Kofan u njenoj rodnoj Kolumbiji mažu otrov žabe na vrhove svojih strela i kopalja da bi ih učinili još smrtonosnijim.
Veruje se da žaba proizvodi batrahotoksin koji deluje tako što otvara membrane nervnih ćelija žrtve. Ovaj otrov potiče od insekata koje žaba jede, posebno bube za koju je utvrđeno da takođe sadrži otrovno jedinjenje. Briljantna boja ove žabe ne pruža joj kamuflažu u zelenoj prašumi, ali daje jasan nagoveštaj da bi svako ko želi da je pojede trebalo da razmisli. Pošto se toksin izlučuje kroz kožu, dodirivanje mrtve žabe, ili još gore, njeno jedenje, može biti kobno. Dokazano je da lovačke strele premazane otrovom zlatne žabe zadržavaju smrtonosnost duže od dve godine, a dodirivanje mrtve žabe nije bezbedna opcija, čak ni nakon veoma dugog vremena.
6. Ptica pitohui
Pitohui sa kapuljačom, autohtona ptica pevačica Nove Gvineje sa narandžasto-crvenim i crnim perjem, jedna je od retkih poznatih otrovnih ptica na svetu čije perje sadrži snažan batrahotoksin koji dovodi do paralize i smrti žrtve. Toksin ulazi u perje ptice kad proguta jednu vrstu bube. Sama ptica je imuna na toksin koji se apsorbuje u krvotok, a odatle u perje. Upečatljive boje ptice upozoravaju da se niko ne sme "petljati" s njom. Dodirivanje njenog perja, čak i nakon što ugine, rezultira utrnulošću, svrabom i peckanjem kože, a ako bi se neko usudio da je pojede, to bi značilo momentalnu smrt. Iz tog razloga, lokalni naziv ove vrste u Novoj Gvineji je "ptica smeće", jer ju je nemoguće jesti, a perje se ne može koristiti za dekoraciju.
7. Osa
Ako ste alergični na ubod ose, morate biti svesni da čak i ako je odbacila žaoku, i dalje može biti opasna. Kesica otrova na kraju žaoke nastavlja da pulsira neko vreme nakon smrti, isporučujući ono što bi mogla biti smrtonosna doza alergičnim ljudima. Otrov ose je složena mešavina enzima, amina i peptida koji kod ljudi mogu izazvati šok, respiratorne tegobe, oštećenje srca i jetre. Žaoka je veoma oštra i probija kožu čak i ako je osa više ne koristi. Zato morate biti oprezni ako se naslanjate na prozorsku dasku gde se nalazi uginula osa.
8. Zapadni tajpan
Ova australijska zmija ima smrtonosni "koktel" otrova: neurotoksin koji oštećuje nervne ćelije, miotoksin koji uništava mišićno tkivo i prokoagulans koji izaziva krvne ugruške. Jedan ugriz tajpana sadrži dovoljno otrova da ubije 100 ljudi, a ova zmija je u stanju da ujede više puta u jednom odbrambenom napadu. Srećom, zapadni tajpan je prilično mirna zmija koja bi se radije sakrila nego sa nekim suočila. Njen refleks da ugrize je izuzetno jak i nastavlja se iznađujuće dugo ćak i nakon smrti zmije.Bilo je izveštaja o ovim zmijama koje su obezglavljene i dalje zadavale smrtonosne ujede.
9. Riba kamen
Veoma kamuflirane kamen ribe, koje se nalaze u Indijskom i Tihom okeanu, spadaju među najotrovnije ribe na svetu. Imaju bodlje duž leđa poput igala, svaka sa žlezdom u osnovi koja sadrži neurotoksin i dodatne oštre bodlje ispod očiju (tzv. suzne sablje) koje mogu u sekundi da istegnu kao dodatnu, snažnu odbranu. Otrov kamen ribe je verukotoksin koji uzrokuje intenzivan bol i otežano disanje, oštećenje kardiovaskularnog sistema, konvulzije i paralizu. Ribe mogu da prilagode količinu otrova koju oslobađaju u zavisnosti od toga koliki pritisak se primenjuje na njihove bodlje.
Ovu ribu je moguće sresti u kamenitim virovima ili nasukanu na plaži. Nakon što ugine, njene bodlje će i dalje isporučivatti smrtonosnu dozu otrova ako ih neko nagazi, a pošto se boja i struktura ribe savršeno uklopaju u okolinu, gotovo ju je nemoguće videti. Srećom, postoje medikamenti za lečenje uboda kamene ribe. Protivootrov je dostupan u regijama gde se ljudi i ova riba najčešće sreću, a potapanje ubodenog stopala u vruću vodu pomaže u deaktiviranju otrova, ukoliko povrede nisu prevelike.
10. Los
Iznenađujuća je činjenica da životinja poput losa može ubiti bilo koga dok je živa, a kamoli kada je mrtva. Ali, u poslednjih nekoliko godina, stotine ljudi bilo je teško povređeno, pa je čak i živote izgubilo u saobraćajnim nesrećama u kojima su učestvovali losovi. Razlog "smrtonosnosti" ovih životinja jeste taj što imaju duge noge i teže više od 300 kg: kad dožive nesreću i udari ih prednji deo auta, noge im izlete i njihova ogromna masa prolazi pravo kroz vetrobransko staklo.
Samo u Norveškoj je 2020. godine zabeleženo sedam smrtnih slučajeva, a u avgustu 2025. godine, ruska manekenka i kandidatkinja za Mis univerzuma, Ksenija Aleksandrova, poginula je kada je automobil kojim je vozio njen muž udario losa dok su putovali kroz divljinu između Moskve i Sankt Peterburga.
(Telegraf.rs/Discoverwildlife)