Mačka jede posip iz toaleta? Evo u kom slučaju ova navika može da znači ozbiljan zdravstveni problem

T. B.
Vreme čitanja: oko 5 min.

Mačke ponekad imaju neobične navike, ali ako jedu posip iz sopstvenog toaleta, takvo ponašanje ne treba zanemariti. Iako se može javiti iz radoznalosti, naročito kod mačića, uporno gutanje posipa može ukazivati na zdravstvene probleme mačke, nedostatak hranljivih materija ili poremećaje ponašanja. Ponavljano jedenje nejestivih materija naziva se pika, a iza ovog poremećaja mogu se kriti različiti uzroci. Važno je utvrditi da li se takvo ponašanje pojavilo iznenada ili je prisutno duže vreme.

Iznenadna pojava pike može biti povezana sa zdravstvenim problemima, dok dugotrajno jedenje nejestivih materija ponekad ukazuje na kompulzivno ponašanje ili način na koji se životinja nosi sa stresom. Mačići ponekad gutaju posip tokom igre i istraživanja okoline. Međutim, čak i kada je reč samo o radoznalosti, postoji opasnost od nakupljanja progutanog materijala u sistemu za varenje. Pojedine odrasle mačke privlači miris posipa napravljenog od kukuruza, pšenice, trave ili orahovih ljuski, zbog čega mogu pokušati da ga pojedu.

Uzroci jedenja posipa

Jedan od ozbiljnijih mogućih uzroka jedenja posipa i ostalog nejestivog jeste anemija, odnosno smanjen broj crvenih krvnih zrnaca. Ona prenose kiseonik do ćelija organizma, pa mačke koje pate od ovog poremećaja mogu biti malaksale i imati izrazito blede desni. Anemija se može razviti kao posledica različitih oboljenja, među kojima su bolesti bubrega, infekcija virusom mačje leukemije (FeLV) i virusom mačje imunodeficijencije (FIV). Mogu je izazvati i paraziti koji napadaju krv, poput mikoplazme, kao i veliki broj buva na mački.

Među mogućim uzrocima navode se i pojedini tumori i trovanja, uključujući trovanje ljiljanima i paracetamolom.

Nedostatak važnih hranljivih materija takođe može podstaći mačku da jede stvari koje nisu namenjene ishrani. Zbog toga je važno da dobija uravnoteženu hranu, prilagođenu svom uzrastu i zdravstvenom stanju.

Jedenje posipa ponekad se povezuje i sa crevnim parazitima, među kojima su gliste, kokcidije i giardija. Iako ova povezanost nije potpuno razjašnjena, pretpostavlja se da parazitske infekcije mogu izazvati dugotrajan osećaj gladi i promene u načinu uzimanja hrane. U retkim slučajevima razlog može biti hipertireoza, odnosno pojačana aktivnost štitaste žlezde. Prekomerno lučenje njenih hormona ubrzava metabolizam i može izazvati izrazito povećan apetit.

Tumori mozga takođe mogu uticati na ponašanje životinje. U zavisnosti od položaja, mogu pritiskati određene delove mozga, izazvati pojačanu glad i podstaći gutanje nejestivih materija. Stres, anksioznost i dosada mogu biti uzrok ove neobične navike. U takvim slučajevima važno je smanjiti izvore stresa i obezbediti mački dovoljno igre, zanimacije i aktivnosti.

Opasnosti koje vrebaju iz posipa

Opasnost od gutanja posipa zavisi od njegovog sastava i količine koju je mačka pojela. Sasvim male količine često ne izazivaju tegobe, ali učestalo gutanje ili unošenje većih količina može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Posebno je rizičan glineni posip koji stvara grudvice. Kada dospe u sistem za varenje, može se slepiti u čvrstu masu i izazvati začepljenje creva. Posledice mogu biti povraćanje, dijareja i drugi problemi sa varenjem, dok je u težim slučajevima neophodna hirurška intervencija.

Prašina koju stvaraju pojedine vrste glinenog posipa može nadražiti disajne puteve, naročito ako je mačka udiše dok kopa po toaletu. Čestice mogu dospeti i u sistem za varenje prilikom lizanja šapa. Kristalni, odnosno silikatni posip, proizvodi se od silika-gela. Vrste koje stvaraju grudvice mogu predstavljati sličan rizik od probavnih tegoba i začepljenja creva kao glineni posip.

Posip od kukuruza, pšenice ili orahovih ljuski predstavlja biorazgradivu alternativu, ali ni ovi proizvodi nisu potpuno bez rizika. Kod posipa od kukuruza postoji mogućnost razvoja plesni koje stvaraju aflatoksine, izuzetno otrovne materije. Iako je takva pojava retka, trovanje može imati ozbiljne, pa čak i smrtonosne posledice. Među mogućim znacima trovanja aflatoksinima su povraćanje, dijareja, malaksalost, gubitak apetita i žutica. Posip od pšenice i orahovih ljuski može stvarati i prašinu koja nadražuje disajne puteve ili izaziva stomačne tegobe.

Papirni i drveni posip uglavnom stvaraju manje prašine, nemaju izražen miris i dobro upijaju vlagu. Ne smatraju se otrovnim ako ih mačka proguta, ali unošenje velikih količina i ovih materijala može izazvati probavne smetnje ili začepljenje creva. Na moguće komplikacije mogu ukazivati mučnina, povraćanje, dijareja, zatvor, gubitak apetita i malaksalost. Ako je posip izazvao nadražaj disajnih puteva, mogu se javiti kašalj, šištanje pri disanju i otežano disanje.

Dijagnoza i lečenje jedenja posipa

Ako mačka uporno jede posip ili pokazuje bilo koji od navedenih simptoma, potrebno je obratiti se veterinaru. Prilikom pregleda veterinar prikuplja podatke o ishrani, svakodnevnim navikama i uslovima u kojima životinja živi. Posebno je važno utvrditi kada je počela da jede posip, koliko često to radi i da li su se pojavile druge promene u ponašanju ili zdravstvenom stanju. Pregled obuhvata procenu opšteg stanja, stepena hidriranosti, rada srca, disanja i mogućeg bola u stomaku.

Dodatna dijagnostika može uključivati analize krvi, pregled stolice na crevne parazite i rendgensko snimanje stomaka, naročito kada postoji sumnja da je progutani posip izazvao začepljenje creva.

Lečenje zavisi od utvrđenog uzroka i težine zdravstvenih tegoba. Kod blažih slučajeva mogu biti dovoljni lekovi protiv mučnine i povraćanja, uz nadoknadu izgubljene tečnosti.

Ozbiljnije komplikacije zahtevaju bolničko lečenje, a ukoliko dođe do začepljenja creva, ponekad je neophodna operacija.

Prevencija jedenja posipa

Ako je jedenje posipa posledica anemije, parazitske infekcije ili drugog oboljenja, potrebno je lečiti osnovnu bolest. Kada su uzroci povezani sa stresom, dosadom ili kompulzivnim ponašanjem, odgovarajuće promene svakodnevne rutine i životnog prostora mogu pomoći u otklanjanju problema.

U sprečavanju ove navike važnu ulogu imaju redovna higijena mačijeg toaleta, pravilna ishrana i dovoljno fizičke i mentalne aktivnosti.

Izmet i ostale nečistoće treba uklanjati najmanje jednom dnevno, kao i posip koji se rasuo oko toaleta. Posudu je potrebno jednom nedeljno potpuno isprazniti, oprati vodom i sapunom i napuniti svežim posipom. Mački treba obezbediti kvalitetnu i uravnoteženu hranu, koja sadrži sve neophodne hranljive materije. Važni su i redovni veterinarski pregledi, jednom ili dva puta godišnje, u zavisnosti od uzrasta i zdravstvenog stanja. Igračke, penjalice i druge aktivnosti mogu pomoći u sprečavanju dosade, dok mirno i predvidivo okruženje doprinosi smanjenju stresa.

Ako mačka uprkos ovim merama nastavi da jede posip, potrebno je posavetovati se sa veterinarom o izboru druge vrste. Pažljivo praćenje njenih navika i blagovremeno otkrivanje mogućih zdravstvenih problema važni su za sprečavanje ozbiljnijih posledica.

(Telegraf.rs / petMD)