Mačka ne želi da vas pogleda u oči? Ne insistirajte na tome, DIREKTAN POGLED njoj znači samo jedno
Zašto mačka ne voli direktan kontakt očima pitanje je koje zbunjuje mnoge ljude, naročito one koji su navikli da se pogled „u oči“ doživljava kao znak pažnje, bliskosti ili poštovanja. Međutim, u mačjem svetu značenje pogleda potpuno je drugačije. Direktan i dugotrajan kontakt očima kod mačaka ne doživljava se kao znak bliskosti ili pažnje, već je on za nju pretnja ili izazov, navodi PetMD.
U prirodnom okruženju mačke su istovremeno predatori i plen i ta dvostruka uloga snažno je oblikovala njihov način komunikacije. Direktan, nepomičan pogled u životinjskom svetu uglavnom znači procenu snage, teritorijalni izazov ili najavu sukoba.
Kada se dve mačke gledaju pravo u oči bez prekida, to je često uvod u napetost, a ponekad i u fizički obračun. Zbog toga mačka koja se oseća ugroženo ili nesigurno može reagovati povlačenjem, okretanjem glave, spuštanjem ušiju ili čak agresijom ako proceni da „neprijatelj“ ne odustaje. Za razliku od ljudi, koji pogled koriste za povezivanje i razmenu emocija, mačke se oslanjaju na suptilnije signale. Njihova komunikacija je tiha, ali izuzetno precizna. Položaj ušiju, repa, napetost tela i način na koji gledaju ili izbegavaju pogled nose jasne poruke. Kada mačka svesno izbegava direktan kontakt očima, ona često poručuje da ne želi konflikt i da se oseća dovoljno sigurno da ne mora da „dokazuje“ svoju poziciju.
Posebno je zanimljiv takozvani „spori treptaj“, koji se često naziva i mačjim poljupcem: kada mačka polako zatvori oči, zadrži ih kratko zatvorenim i zatim ih lagano otvori, ona šalje signal opuštenosti i poverenja. Spori treptaj znači: "nemam loše namere, osećam se bezbedno". Upravo zato mnogi stručnjaci savetuju ljudima da, umesto intenzivnog gledanja u oči, pokušaju da mački uzvrate sporim treptajem. Mačke često odgovore istim gestom, čime se uspostavlja tih, ali snažan oblik komunikacije.
Neprijatnost koju mačka može da oseti tokom direktnog kontakta očima dodatno je pojačana činjenicom da ljudi često nesvesno „zure“. Ljudsko lice je frontalno, pogled stabilan, a obrve i oči vrlo izražajne. Za mačku, takav pogled može delovati napadno, naročito ako dolazi odozgo, što dodatno pojačava osećaj ugroženosti. Zbog toga mačke češće prilaze ljudima koji su mirni, ne gledaju ih stalno pravo u oči i ostavljaju im prostor da same iniciraju kontakt.
Važno je naglasiti da ne reaguju sve mačke isto na direktan kontakt očima. Neke mačke, naročito one koje su od malih nogu navikle na ljudsko društvo, mogu tolerisati kraći kontakt očima, pa čak i same potražiti pogled vlasnika u određenim situacijama. Ipak, čak i kod takvih mačaka, dug i nepomičan pogled retko ima isto značenje kao kod ljudi. Najčešće se radi o kratkom „proveravanju“, a ne o potrebi za emocionalnim povezivanjem kroz pogled.
Razumevanje ove razlike pomaže u izgradnji boljeg odnosa sa mačkom. Kada prihvatimo da mačka ne izbegava pogled zato što je hladna, nezainteresovana ili „nezahvalna“, već zato što komunicira na način koji je njoj prirodan, prestajemo da je doživljavamo kroz ljudska merila. Poštovanje njenog jezika tela, uključujući i način na koji koristi ili izbegava pogled, omogućava mirniji suživot i dublje poverenje.
Na kraju, paradoks je u tome da ćete, što manje budete insistirali na direktnom kontaktu očima, verovatno dobiti više pažnje i bliskosti od svoje mačke. U njenom svetu, odsustvo zurenja često je upravo znak prihvatanja.
(Telegraf.rs)