• 22
 ≫ 

Uspavljivanje ljubimaca podelilo Srbe: Da li treba gledati psa dok plače, ili se ne treba "junačiti"

 ≫ 

Dok jedni tvrde da je životinju surovo ostaviti da umre sama, drugi ne žele da im ostane trauma za ceo život

  • 22
pas psi kuca kućni ljubimac Da li ih na ispraćaju na večni put treba ostaviti same, Foto: Pixabay

"Bio je to najteži trenutak u mom životu. Moj pas je plakao dok je primao smrtonosnu injekciju, a ja sam se "rastavljala" od života. Ipak, koliko god bilo teško i koliko god su mi svi govorili da izađem napolje, jer je to jako stresno za mene, ni jedne sekunde nisam napustila svog psa. Pogledao me je poslednji put, ja sam ga poljubila i pustila da na njegovo poslednje putovanje otputuje sam."

Ovako glasi samo jedan od potresnih komentara na vest da je jedan veterinar otkrio šta ljubimci rade pre nego što ih uspavaju i da većina vlasnika to ne može da izdrži, pa svoje ljubimce ostavi same.

Džesi Ditrih je na Tviteru napisala kako je od svog veterinara tražila da sa njom podeli najteže trenutke iz posla.

- Rekao mi je da, kada treba da uspava životinju, oko 90 odsto vlasnika ne želi da bude u prostoriji kada ljubimcu ubrizgava injekciju. Ljubimci tada, kako kaže, očajnički pogledom traže svoje vlasnike. To mi je slomilo srce - napisala je Džesi.

Odmah su usledili oprečni komentari. Dok jedni ne mogu da zamisle da svog ljubimca ostave samog u poslednjim trenucima njegovog života, drugima je to čak i normalno.

- Lično sam protiv takvih stvari. Smrt je sastavni deo života i to malo dostojanstva ne moramo da im uzmemo i ubijamo ih. Ako hoćemo da vratimo ljubav onda treba da sami ispuste dušu kući pored vlasnika - glasi jedan od komentara.

Drugi kažu da su ostali do kraja. I da im je to slomilo srce.

- Imala sam moju Saru 17 godina. Kada je stigla starost, nema šta nisam učinila za nju. Nosila sam je na rukama, sedela po celu noć pored nje i patile zajedno. A zadnjih godina je nastao pakao. Počeli su da joj otkazuju vitalni organi. Teško je bilo gledati njene muke. Držala sam je i ljubila dok je primala injekciju. Napustila me je i odnela deo moje duše, 17 godina ljubavi, vernosti i radosti. I danas patim za njom - napisala je ova čitateljka.

Drugi čitalac je pak hladne glave napisao da njegov pas od njega za života dobio sve i da ne želi da mu zbog eutanazije ostane trauma za ceo život.

- Mislim da je za vlasnike najpametnije da ne prisustvuju eutanaziji. Prvo, to je trauma za ceo život. Drugo, svog ljubimca ćete samo po tome pamtiti. Apsolutno nemam potrebu da bilo kome šta dokazujem ili da se junačim. Od mene je dobio sve, bio mažen, pažen, šetan. Manite se gluposti - napisao je ovaj čitalac.

Jedna veterinarska tehničarka je otkrila kako ustvari izgleda uspavljivanje ljubimaca.

- U mom slučaju oko 80 odsto vlasnika ne želi tome da prisustvuje. Prvo im damu injekciju da ih omamimo, faktički ih uvodimo u anesteziju, kako bi ceo proces bio mnogo mirniji za njih. Čak i kad vlasnici ne žele da budu tu u trenutku eutanazije ostanu kada sediramo ljubimca, pa sačekaju da zaspe. Nekako tako bude mirnije, ako je to ikako moguće - napisala je jedna korisnica Tvitera.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ljubimci Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Dada

    29. avgust 2021. | 12:58

    Da mi je neko rekao da postoji mogućnost eutanazije kad mi je otac umirao, odmah bih potpisala. Tu agoniju umiranja u živim ranama i raspadanju ne bih poželela ni najgorem neprijatelju, eutanazija je humana stvar i za ljude i za životinje i tom stadijumu! Kad te tvoj bližnji očajnički moli da se sve što pre završi a ono traje i traje i traje. Uf, ne želim ikome da prolazi kroz to.

  • Marko cg primorje

    29. avgust 2021. | 12:46

    Ono trazenje pogledom vlasnika srce cijepa,vidim po komentarima da se po ko zna koji put dokazalo da su zivotinje bolje od ljudi

  • S

    29. avgust 2021. | 12:33

    Nikada nisam ostavila ni jednog svog ljubimca koji je napustio ovaj svet. Bila sam do kraja uz sve njih i bila pribrana i trudila se da ne osete moju tugu. Nakon njihove smrti dusu sam isplakala i dan danas ih se secam i tugujem za njima ipak imam i divne uspomene.