Da li bi vaš pas mogao da "priča" sa psima iz Britanije ili Japana: Ovako zvuči lajanje širom sveta
Ako se vaš pas obrati drugom psu koga je sreo u nekoj evropskoj zemlji, recimo Velikoj Britaniji, sa "vau - vau", mislite li da će domaćin razumeti lajanje "turiste"? Ili smatrate da inostrani psi laju drugačije? Životinjska onomatopeja jedinstveni je deo svakog jezika i odražava njegove fonetske karakteristike, pa ćemo proći kratko lingvističko "prelistavanje" da bismo otkrili kako psi laju u različitim delovima sveta, odnosno kako ljudi "prevode" lavež. Ima tu raznih iznenađenja...
Evropska raznolikost lajanja
U Evropi možete čuti čitavu simfoniju psećih „dijalekata“ koja postoji zbog razlika u percepciji zvuka i fonetskih sistema jezika.
U Engleskoj, psi se oglašavaju klasičnim „vuf-vuf“ ili „bau-vau“, dok u Nemačkoj psi zvuče oštro i naglo sa „vau-vau“ ili „vauf-vauf“.
Francuski psi, kako je očekivano, lajuckaju meko „uaf-uaf“, španski kucovi laju slogovima koji se izgovaraju kao „guau-guau“, dok u nekim latinoameričkim državama u kojima se govori španski psi "izgovaraju" nešto poput "žau žau". Italijanski psi kopiraju svoje britanske "kolege" i ne odstupaju od klasičnog „bau-bau“.
Psi u Aziji i drugim kontinentima
Van Evrope, lajanje postaje još zanimljivije, pa do izražaja dolaze osobenosti lokalnih pisama i zvukova. Tako će japanski pas "reći" „van-van“, dok će korejski psi lajati „mong-mong“. U Turskoj psi laju slično slovenskim "kolegama" „hav-hav“, a arapski psi čuju se kao „hou-hou“.
Da se razumemo: lavež pasa svuda je isti, ali ljudsko uho i jezik ga transformišu u raznolikost onomatopeja i obogaćuju komunikaciju vlasnika i njihovih ljubimaca.
(Telegraf.rs/Pets.mail)