Stiže zima, a sa njom i "biver fiver": Šta je dabrova groznica i koji vlasnici mačaka treba da budu na oprezu
Ako u vašem domu živi mačka, saznanje o tome da bi mogla da vam prenese oboljenje poznato kao „dabrova groznica” postaje sve zabrinjavajuće. Veterinari tvrde da čak jedna od 15 mačaka nosi opasnog parazita po imenu đardija, a jedan od pet sojeva ovog parazita može da zarazi i ljude. „Dabrova groznica” manifestuje se u vidu bolnih gasova, grčeva, mučnine i dijareje: stolica je tada vodenasta ili masna, pliva na površini vode i može mučiti čoveka i do pet puta dnevno. U medicini poznata kao đardijaza, ova crevna infekcija nastaje usled prisustva đardije, parazita koji se prenosi putem izmeta. Postoji mnogo različitih vrsta đardije, od kojih je svaka tipična za određenu životinjsku vrstu, uključujući goveda, svinje, pse, mačke, kojote i dabrove. Ipak, samo mali broj vrsta đardije može preći sa životinja na ljude. Ljudi se najčešće zaraze đardijom unosom kontaminirane vode ili hrane koja sadrži ove parazite. Naziv „dabrova groznica” nastao je nakon što je parazit otkriven u potocima i jezerima gde dabrovi prave brane.
Ipak, za zaražavanje đardijom ne treba kriviti samo životinje: ovaj parazit se lako prenosi i sa čoveka na čoveka, i to putem ruku koje nisu dobro oprane, a koje su bile u kontaktu sa izmetom (na primer, prilikom menjanja pelena).
Otprilike polovina ljudi zaraženih đardijom nikada ne razvije simptome. Da bi se utvrdilo postojanje infekcije, potrebno je uraditi poseban laboratorijski pregled stolice. Infekcija može proći sama od sebe, ali lekari mogu propisati i lekove protiv parazita. Malo je verovatno da će se vlasnik zaraziti đardijom od svog kućnog ljubimca i veća je verovatnoća da će đardiju na ljude preneti druge životinje, poput ptica ili činčila.
Koje mačke najčešće obolevaju od „dabrove groznice”
Istraživači iz SAD analizirali su 158.000 uzoraka mačjeg izmeta prikupljenih u 49 američkih saveznih država, Vašingtonu i pet kanadskih provincija. Mužjaci su imali oko 20 odsto veću verovatnoću da budu zaraženi đardijom u odnosu na ženke, a takođe je postojala oko 2 odsto veća verovatnoća da budu nosioci tipa đardije koji se može preneti na ljude.
Uzrast i status sterilizacije/kastracije takođe su imali ulogu u obolevanju: mačići mlađi od godinu dana imali su najvišu stopu zaraženosti đardijom, pri čemu su nesterilisani (nekastrirani) mačići imali 24 odsto manje šanse za infekciju. Međutim, kod mačaka starijih od godinu dana situacija je bila obrnuta: nesterilisane (nekastrirane) mačke imale su više od 60 odsto veće šanse da budu zaražene đardijom. Sa starenjem mačaka smanjivala se verovatnoća da nose tip đardije koji se prenosi na ljude.
Autori studije napominju da bi povezanost između veoma mladih mačaka, nekastriranih mužjaka i veće učestalosti đardije mogla biti posledica toga što ove životinje provode više vremena napolju. Zanimljivo je da je tokom letnjih meseci zabeležen najmanji broj slučajeva đardije, dok je zimi zabeležen najveći broj zaraženih mačaka, i to onih zaraženih tipom đardije koji se može preneti na ljude. Ovaj parazit ne preživljava dugo u vrućim i suvim uslovima, dok mu hladno i vlažno okruženje veoma pogoduje.
Kako biste izbegli zarazu đardijom, preporučuje se nošenje rukavica i pranje ruku nakon dodirivanja izmeta ljubimca, kao i češće čišćenje predmeta koje ljubimci koriste. Podrazumeva se svakodnevno čišćenje i pranje posuda sa posipom, a savetuje se i kupanje zaraženih ljubimaca kako bi se sa njihovog krzna uklonili tragovi fekalija. Važno je ograničiti pristup ljubimaca zajedničkim površinama i spoljašnjim vodama koje mogu biti kontaminirane ovim parazitom.
(Telegraf.rs/NYPost)