U svetu je sve više pet frendli kafića i restorana: Šta na to kažu ljudi koji se plaše pasa ili su alergični?
Mali i veliki kafići, restorani, tržni centri, generalno sve brojniji trgovci trude se da najsrdačnije dočekaju i usluže četvoronožne mušterije koje dolaze sa svojim ljudskim pratiocima, a među domaćinima su najpoznatiji brendovi, kao što su John Lewis, Zara, H&M, Lush. Ali, s druge strane medalje su ljudi koji pate od alergija na pse ili imaju strah od pasa. Oni tvrde da sve više strahuju od pet friendly eksplozije i da izlaze samo u posebnim prilikama, zbog nedostatka prostora u kojima psi nisu dobrodošli.
Da li se zemlje Evropske unije, pa i donedavni njen član Velika Britanija, pretvaraju u društvo koje je potpuno pet frendli? Ako jeste tako, šta to znači ljudima koji pse ne smatraju najboljim čovekovim prijateljima? Prema podacima Svetske fondacije za životinje, širom Velike Britanije ima oko 13,5 miliona kućnih pasa, a 36 posto domaćinstava ima bar jednog psa.
Gosti koji vole pet frendli okruženje
Pojedina istraživanja tvrde da bi 72 procenta vlasnika pasa više volelo da poseti restoran, pab ili kafić u kome bi dragi gost bio i njihov pas. Hju Vilijams osnovao je kafe „Big Dog Coffee“ 2020. godine i jedan je od mnogih koji su svoj posao postavili tako da bude pet frendli, „bez ikakvih pitanja“. Kao i mnogi drugi vlasnici, Hju je dobio svog prvog psa – crnog labradora po imenu Klajd – tokom pandemije Covid-19: njegov pas je „simbol doma“ i postao je simbol njegovog posla.
„To nikada nije bio moj marketinški trik, ali nisam imao pojma koliko će mi to olakšati poslovanje“, rekao je Hju i dodao kako ljudi žele da pse vode svuda, a i on planira da povede Klajda na odmor.
„Ljudi dolaze na kafu i druže se, stranci razgovaraju sa nepoznatim ljudima... sve to je povezano sa psima.“
Za one koji su alergični ili se možda plaše pasa, Hju kaže da uvek naglasi vlasnicima da pse drže na povocu i da ovi gosti shvataju da postoje ljudi koji ne vole da budu u blizini pasa.
Šta kažu ljudi koji se plaše pasa
Abi iz Ivšema, Vusteršir, celog života ima kinofobiju i nikada se nije osećala lošije i beznadežnije nego sada. Ona tvrdi da ne izlazi ako nije 100 posto sigurna da to mesto ne dopušta ulazak psima.
„Pošto je većina prodavnica i preduzetnika prihvatila pse, praktično nemam gde da odem“, kaže Abi. Kada vidi psa, čak i napolju, nju obuzima strah i teško joj je da razmišlja. Spremna je čak da se izloži opasnosti kako bi izbegla da bude pored psa. Abi kaže da njeni simptomi počinju čim pomisli da izađe iz kuće.
„Nikada ne mogu da uđem u kafiće, pabove, barove, prodavnice, neke tržne centre. Ne mogu da izađem iz kuće da bih otišla do auta, a da se ne osećam loše“, priznaje Abi. Ona smatra da bi sva preduzeća trebalo da navedu da li dozvoljavaju pse ili ne i da se pridržavaju tih pravila. Ona takođe želi da najmanje 50 posto preduzeća bude otvoreno za ljude koji ne žele da budu u blizini pasa i da se uvedu dozvole za pse kako bi se sprovela pravilna dresura koju vlasnici moraju da poštuju.
„Želim da jasno stavim do znanja da ne volim pse. Nemam ništa protiv njih, samo ih se plašim. Ne mogu sebi da pomognem i zbog toga svakog dana patim i sve mi je lošije“, priznaje Abi.
Psi su pod velikim pritiskom u pet frendli okruženju
Vanesa Vord, 37-godišnja bihejvioristkinja za kućne ljubimce, kaže da se dresuri pasa danas poklanja mnogo veća pažnja i da se ne svodi samo na komandu "sedi" i držanje na povocu. Ona objašnjava da su psi pod velikim pritiskom kad se nalaze u takvim okruženjima, jer moraju ostati mirni dok ih mnogo toga ometa i izaziva, uključujući miris hrane, decu, razgovore, smejanje, pa i druge kućne ljubimce. Ona je priznala da i sama ima psa, desetogodišnjeg buldoga Medveda, i da ga vodi gde god može. Ona dodaje da bi se osećala loše na mestima koja ne dozvoljavaju ulazak psima.
Kako se povećava broj kompanija koje su pet frendli, raste i broj ljudi koji traže prostore bez pasa, a postoje i terapeutske grupe koje nude savete kinofobima.
(Telegraf.rs/BBC)