Čudo iz Afrike, zemljani vuk: Nećete poverovati, ali ova mirna hijena pojede SVE OVO za samo jednu noć

B. P.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Ardvuk, zemljani vuk, mravoglava hijena ili najčešće mravoglavi vuk jedna je od najneobičnijh životinja Afrike koja izgleda kao mešanac lisice, hijene i vuka, a zapravo je mala afrička hijena koja se gotovo isključivo hrani termitima i mravima. Ardvuk tokom jedne noći može da pojede i više od 200.000 termita, pomažući se dugačkim lepljivim jezikom. Njegovi mladunci se rađaju u jazbinama, ogromne uši detektuju kretanje termita pod zemljom, dok prugasto krzno pomažu da se sakrije u visokoj travi savane.

Ime ardvuk na afričkom znači „zemljani vuk“, što se odnosi na njegove podzemne jazbine i izgled nalik psu (mada je bliži srodnici mačkama).

Mravoglavi vuk je jedna od četiri vrste hijena u potporodici Hyaenidae, zajedno sa pegavim, prugastim i smeđim hijenama. Kao i kod svih hijena, prednje noge mravoglavog vuka su duže od zadnjih, što mu omogućava trzajni hod koji ne oduzima mnogo energije i zahvaljujući kojem mođe da pređe veliku udaljenosti. Griva koja mu se spušta niz leđa "naježi" se kad je uznemiren, pa ova životinja deluje veća nego što jeste.

Vrsta živi isključivo u Africi, u okviru dve različite populacije: jedne na istočnoj strani kontinenta, i druge na jugu, u suvim, otvorenim savanama i travnjacima, gde odgajaju mlade u napuštenim jazbinama koje sami proširuju.

Većina mravoglavih vukova jede insekte: oni noću izlaze iz svojih jazbina u potrazi za termitima i skupljaju ih dugim, lepljivim jezicima u stotinama hiljada. Time što ne uništavaju termitnjake - kao što inače radi mravojed da bi došao do termita - ove životinjice imaju stalne zalihe hrane. Osim toga, njihovi organizmi su genetski tolerantni na štetne izlučevine insekata. Njihovi zubi nisu dizajnirani da cepaju ili žvaću meso kao hijene jer su izgubili tu sposobnost. Iako pripadaju porodici hijena, ne traže strvine niti ubijaju veće životinje.

Ženke ulaze u estrus samo jednom godišnje, tokom kojeg se ove obično usamljene životinje okupljaju radi parenja.  Skotnost traje oko 90 dana, a legla se sastoje od jednog do četiri mladunčeta koji se rađaju sa zatvorenim očima i zavise od majke, koja ih doji četiri meseca. Sa oko godinu dana, i mužjaci i ženke mladunci napuštaju majku i osnivaju sopstvenu teritoriju.

Međunarodna unija za zaštitu prirode, koja je poslednji put procenila populaciono stanje mravoglavog vuka 2014. godine, utvrdila je da je to vrsta od male važnosti, sa naprednim populacijama u mnogim nacionalnim parkovima i rezervatima.

Za razliku od svojih agresivnih hijenastih rođaka, mravoglavi vuk izbegava sukob i preferira samoću ili male porodične grupe.

(Telegraf.rs/Ewt)