Žuća, tihi pas koji vidi srcem: Slepi ljubimac iz Brusa spasen iz azila i dobio novu šansu za život
Priča o slepom psu iz malog mesta podno Kopaonika dirnula je brojne ljubitelje pasa i sve one koji, samostalno ili u okviru udruženja, pokušavaju da na najbolji način pomognu napuštenim kućnim ljubimcima i uličnim životinjama u nevolji. Žuća, slepi pas iz Brusa, živeo je u dvorištu staračkog doma u Brusu, gde nikome nije metao: bio je tih i nenametljiv i tražio je samo mrvu pažnje i topao ljudski glas koji bi mu kazivao koliko ga voli. Starice iz doma krišom su mu donosile hleb i zvale ga "naš Žuća", a on im je uzvraćao mahanjem repa i ljubavlju koju je slao iz srca, jer im nije mogao uputiti topao pogled.
Ali, jedan dan doneo je ogromnu promenu u Žućinom životu, jer su ga odveli u azil, gde je postao pas bez imena i bio samo broj u kavezu. Uplašen, izgubljen i slep, nije znao gde se nalazi i zašto ga više niko ne doziva. Dani su prolazili, a on se lagano gasio...
Ipak, sudbina nije dopustila da Žuća tiho nestane.
Autorka ovog teksta nije mogla da okrene glavu pred Žućom.
"Kad sam čula za slepog psa iz doma, otišla sam i izvukla ga iz tog betonskog pakla. Žuća je bio kost i koža, bolestan, iscrpljen, ali kad je osetio ruku na glavi, znao je da ga je neko opet pronašao. Od tog dana borimo se zajedno. Žuća je preživeo štenećak, danima nije jeo, ali sada polako jede, maše repom, ustaje… Vraća se život u njegove oči koje ne vide, ali osećaju ljubav", kaže Jasmina Radaković koja trenutno brine o ovom slepom psu.
Žuća danas ima toplinu, terapiju i negu, ali mu je i dalje potrebna pomoć, za oporavak, hranu i snagu da nastavi da živi. On ne traži mnogo, samo da oseti ljubav i nadu da u ovom hladnom svetu ipak ima dobrote.
Mole se svi ljudi dobre volje da pomognu psu Žući: on je samo jedan od onih stvorenja koje je dokaz da i kada nema vid, može videti srcem.
Video zapis posvećen slepom Žući možete pogledati ispod ovog teksta.
(Telegraf.rs/Jasmina Radanović)