Presvlačenje ispod kokosa i peska: Fascinantan ritual zbog koga rakovi-samci uginu ako ih uznemirite
Rakovi-samci (eng. hermit crabs) neobični su stanovnici sveta kućnih ljubimaca: sitna tela uvučena u školjke, društvena priroda i iznenađujuće dugačak životni vek čine ih posebnim saputnicima. Na prvi pogled deluje da je dovoljno baciti im malo peska i par školjki, ali istina je sasvim drugačija: rak-samac zahteva brižljivo uređen dom, tropsku klimu i redovnu pažnju vlasnika.
Tropski svet u staklu
Rakovi-samci ne podnose suv vazduh. Njihove škrge zahtevaju vlagu da bi mogli da dišu, pa im je neophodna vlažnost između 75 % i 85 %, uz temperaturu od 24–30 °C. To znači da običan terarijum postaje pravi mali „tropski apartman“, sa termometrom, higrometrom i redovnim orošavanjem. Suv ili hladan vazduh može ih doslovno ugušiti. Rak zahteva stakleni terarijum od 35 litara, sa dodatnih 15 litara po svakoj dodatnoj jedinki koja se doda, navodi PetMD.
Presvlačenje pod peskom
Jedna od najzanimljivijih osobina raka-samca jeste presvlačenje odnosno odbacivanje stare kožice dok raste nova. Za to im treba duboka podloga od mešavine peska i kokosovih vlakana, dovoljno čvrsta da mogu da kopaju tunele. U toj tišini, pod zemljom, oni se transformišu i izlaze osveženi, spremni za novu školjku i novi period života. Ako tokom tog procesa budu uznemireni, mogu uginuti pa se njihovoj „tišini pod peskom“ mora pružiti poštovanje.
Dve posude sa vodom
Rak-samac pije i koristi i slatku i slanu vodu, pa u terarijum treba postaviti dve posude: jednu sa dehlorisanim vodom, drugu sa pažljivo pripremljenom morskom smešom (nikako sa običnom kuhinjskom soli koja im šteti). U svakoj od njih rak treba da se okupa, ali i da iz njih lako izađe.
Društvena bića uprkos imenu
Rak-samac nije samotnjak: u prirodi ova bića žive u velikim kolonijama, komuniciraju, čak razmenjuju školjke u zanimljivom kolektivnom ritualu. Ako se drže sami, brzo će pokazati znakove stresa, dok u paru ili maloj grupi postaju živahniji i duže žive.
Školjka, dom koji stalno raste
Školjka, zapravo prazna kućica puža, za raka-samca nije ukras, već zaštita i kuća. Kako raste, rak stalno menja školjke, pa mu uvek treba ponuditi nekoliko rezervnih, različitih veličina i oblika, ali uvek prirodnih i neobrađenih. Farbane ili polirane školjke mogu ispuštati toksine i biti smrtonosne. Posmatrati kako rak razmišlja, ispituje i bira novu školjku prava je mala predstava.
Ishrana: šareni sto tropskog gosta
Rak-samac jede raznovrsno: voće, povrće, orašaste plodove, ali i proteine poput ribe, morskih plodova ili čak insekata. Njegova dijeta u prirodi bogata je i organskim materijalom iz okruženja. Bitno je da hrana bude čista i bez pesticida, a ostatke treba svakodnevno uklanjati da se ne bi pojavila plesan.
Neobično dug životni vek
Možda najviše iznenađuje podatak da rak-samac može živeti više decenija. U divljini dosežu i do 70 godina, a u dobrim uslovima u zatočeništvu bez problema nadžive psa ili mačku, i požive 20, pa i 30 godina. Dakle, ovo nije „igračka za leto“, već dugoročna životna obaveza.
Rak-samac je mali svet u sebi: zahtevno, ali očaravajuće biće i briga o njemu zahteva znanje, pažnju i svakodnevnu negu, ali zauzvrat pruža jedinstveno iskustvo. U njegovom staklenom domu stanuju i okean i pustinja, i tišina i druženje. Ako mu pružite uslove u kojima može da raste i presvlači se u miru, uz školjke koje čekaju da ih usvoji i društvo svojih srodnika, postaće deo vlasnikovog života na način koji nijedan drugi ljubimac ne može da ponovi.
(Telegraf.rs)